Groblje brodova Prahovo

Groblje brodova iz Drugog svetskog rata izronilo je ponovo u blizini Prahova usled niskog vodostaja Dunava . Operacija “Dunavski vilenjak” odigrala se u Prahovu kod Negotina 1944. godine kada je Hitlerov  kontraadmiral Pol Vili Zib odlučio da potopi oko 150 plovila nemačke ratne flote, među kojima 20 brodova i jedan brod – bolnicu koji je prevozio 1.600 ranjenika.

Devedesetogodišnji Dušan Brzulović Šane iz Prahova kod Negotina možda je poslednji očevidac koji je sa svojih 11 godina posmatrao opreaciju “Dunavski vilenjak”.

“Lično sam svedočio velikoj drami koja se u Prahovu 1944. dešavala na Dunavu od jula pa do oktobra”. Sećam se kao da je juče bilo, još je bilo lepo vreme, mi deca smo po čitav dan bili na plaži. Odjednom se stuštila galama, grmljavina neka, trese se celo selo. Stigli su Nemci brodovima i tu se ukotvili”, rekao je Dušan.

Očevidac potapanja brodova
Dušan Brzulović Šane iz Prahova/Foto: M.K.

Kako je dodao, prvu metalnu kašiku u životu dobio je od Nemaca, a pre toga su koršćene drvene u ovom malom mestu na istoku Srbije. Prvi put je te 1944. video i emajlirano posuđe, jeo najukusniju govedinu iz konzerve,  suvo grožđe, suve smokve i čokoladu.

Pre nego što su  potopili brodove u Prahovu su kod železničke stanice, Nemci,  napravili poljski aerodrom, a pre nego što su minirali brodove ispraznili su ih i meštanima davali hranu, ćebad, sve sem oružja i municije

“Pamtim da su ih premeštali po reci da ih potope baš tako gde su hteli i da zatvore taj prolaz. Čula se buka. Neki su tonuli brže, neki težer jer Dunav i tad nije bio toliko dubok. Neki su ostajali da se vide ko neke aveti, a neki i danas čame na dnu”, kazao je možda jedini živi očevidac operacije “Dunavski vilenjak”.

Foto: M.K.

Prema zvaničnim podacima, brodovi su usidreni kod Prahova 1. septembra 1944. godine, a potopljeni su između 6. i 7. septembra.  Nemci su krcato natovarene brodove ubojitim materijalom nameravali da kroz đerdapski tesnac izvuku ka Beogradu, ali su ih u tome 5. septembra 1944. godine preduhitrile kopnene snage Crvene armije, kada su kod Turn Severina izbile na levu obalu Dunava i presekle odstupnicu. Tada je kontraadmiral Zib odlučio da im zapreči plovni put, potapajući svoje brodove jedan preko drugog. Na kraju je potopljen i brod-bolnica “Bamberg”.

Brodovi su potapani planski, jedan preko drugog, kako bi se sovjetskoj flotili onemogućila plovidba Dunavom. Kada je posao bio skoro završen, generalu Zibu je 7. septembra stigla neočekivana naredba da posao potapanja momentalno obustavi. O sudbini ranjenika ne postoje zvanični dokumenti. Dan pre potapanja general Zib dao je naredbu da se oni evakuišu, ali nema daljih pisanih tragova da li je to i urađeno. Zib je prvo bio osuđen na smrt zbog ove odluke, ali je ta presuda ukinuta, posle čega je odlikovan.

Groblje brodova Prahovo
Foto: M.K.

Zapovednik broda “Eliksir Prahovo” kapetan Saša Marković, rekao je da  su potopljeni brodovi UJ 109 i UJ 110 puni eksploziva, kao i brod Uskok.

“Vidimo veliku krstaricu koja izroni uvek kada je vodostaj nizak, a ona leži na još dva broda. Izronili su i delovi još dve lađe, ali se nijedna ne vidi kao ova”, rekao je Marković.

Ovaj deo plovnog puta zbog potopljenih plovila na svim navigacionim kartama označen je belom bojom, što znači da se kreće u zoni neispitanog plovnog područja, kojim se plovi na sopstveni rizik. Zbog njih se plovidba odvija uskim kanalom, i to samo u jednom smeru. Na mimoilaženje, brodovi zbog potopljenih nemačkih lađa na dnu čekaju od 40 minuta do 4 sata, jer je u dužini od šest kilometara plovni put sužen na svega 50 metara.

Groblje brodova Prahovo
Zapovednik broda “Eliksir Prahovo” kapetan Saša Marković/Foto: M.K.

“Kad krene brod iz brodske prevodnice nizvodno njemu treba sat i nešto do 858. kilometra Dunava, a ovome uzvodno dva sata, pa brodska prevodnica radi veoma otežano u uslovima niskog vodostaja. Zanimljivo je ali kolege koje nisu plovile ovim delom Dunava i ne znaju za ovo, pa im je sve atrakcija. To nigde i ne postoji, samo kod nas u Prahovu”,  kaže kapetan Marković.

Potapanje nemačkih brodova sa visoko uzdignute dunavske obale posmatrali su brojni meštani Prahova, od kojih mnogi nisu više među nama, ali je njihovo svedočenje ostalo zabeleženo. Prema rečima očevidaca, kako se navodi u tekstu Operacija Dunavski vilenjak, u magazinu Energija, zvaničnom izdanju Elektroprivrede Srbije, brod-bolnica potopljen je zajedno sa 1.600 ranjenika.

Groblje brodova
Foto: M.K.

Nemački istoričar Bendžamin Has, govoreći u filmu Tajna Dunavskog vilenjaka, kaže da zvanični dokumenti ukazuju da je naređena evakuacija 1.600 ranjenika, ali da ne postoje dokazi da je ona izvršena. Ipak, Has dodaje da je malo verovatno da je toliki broj ljudi potopljen bez ikakvog razloga.

U periodu od oktobra 1944. do proleća 1948. godine, kada je operacija prekinuta zbog rezolucije Imformbiroa, uz pomoć inženjerskih jedinica Crvene armije, iz dubokih voda Dunava izvučeno je i za dalju plovidbu osposobljeno nekoliko brodova, koji su plovidbu nastavili pod zastavom Crvene armije, dok je brod Johenštejn nastavio da plovi pod jugoslovenskom zastavom i novim imenom “Krivošija”.

Groblje brodova
Foto: M.K.

U izvađenim plovilima prema navodima Prahovljana, koji su učestvovali u njihovom vađenju, najviše je bilo oružja i eksploziva, tehničke robe, poput 60 tona bakra iz Borskog rudnika, hrane, viskija.

Nizak vodostaj Dunava uvek privuče novinare i posetioce koji žele da vide potopljene nemačke brodove.

Pročitajte i Među senkama Dunavskog vilenjaka- misterija potopljene Hitlerove flote u Prahovu.