Staze za slepe u Nišu postoje samo u centru grada i oko nekih tržnih centara, a zvučnu signalizaciju ima tek po koji semafor. To su ogromni problem za normalno funkcionisanje slepih osoba kaže Stefan Stevanović, pravnik.

Ovaj mladi pravnik i sam je slep od svoje treće godine. Od malena je sebi postavio visoke ciljeve ka kojima je hitro koračao, vešto savladavajući sve prepreke. Kaže da je moderno doba umnogome olakšalo živote slepih ljudi, jer sada postoje elektronske i zvučne knjige kao i kompjuteri za slepe, ali da je glavni problem i nedovoljno staza i zvučnih semafora.

“Veoma je važno da prilikom rekonstrukcije, kada radimo, recimo, nove parkove, nove staze, nove trotoare, da ne zaboravljamo staze za slepe. Desi se to, vrlo često, jer su te prilike kada se rade rekonstrukcije i renoviranja, prilike kada se radi staza za slepe, kada se menjaju semafori, kada se postavljaju zvučni semafori. To se tada radi ako već ne postoji mogućnost da se radi o nekim, da kažem, vanrednim okolnostima. Mnogo je bitno i da ljudi koji rade na planiranju i izgradnji ne zaboravljaju takve stvari, jer su one ključ slobode za svakog slepog čoveka”, ističe Stefan.

Foto: S.J.; Stefan radi u Kancelariji za mlade

Stefan je jedan od prvih đaka koji su dobili mogućnost da srednju školu pohađaju u redovnom obrazovanju. Putovao je svakodnevno oko 40 kilometara autobusom do škole. Govorni program i elektronske knjige olakšale su mu studije.

“Ja sam tu priliku iskoristio jer je to meni dosta pomoglo kasnije na fakultetu. To četvorogodišnje obrazovanje me je mnogo pripremilo za ono što me je na fakultetu sačekalo. Prilagođavanje u srednjoj je bilo zaista dosta teško. Na fakultetu postoje knjige u elektronskom formatu i to mi je bilo sasvim dovoljno “, ističe on.

Za ovog mladog momka nikada ništa nije bilo nemoguće. Završio je Pravni fakultet sa prosečnom ocenom 9,76. Govori engleski, španski, služi se ruskim i uči nemački jezik. Učio je, kaže, od malena, da se snalazi bez pomoći drugih, ne zato što je tako morao, već što je želeo.

“Ja ne vidim maltene od rođenja. Zapravo, izgubio sam vid sa tri godine i ja nemam predstavu šta znači videti. Ja sam svoj život uvek percipirao na osnovu zvukova, dodira, na osnovu nekih spoznaja koje mogu da dobijem putem drugih čula. Meni je slušanje prirodna stvar. Ja slušam, recimo, i eho, kada se krećem, slušam saobraćaj, slušam ljude koji prelaze ulicu, sve sam navikao da čujem. Recimo, kada prolazim pored pekare, vrlo često na osnovu mirisa znam gde sam, znam kako mirišu druge stvari”, priča nam ovaj Nišlija koji ima 27 godina, a već završava doktorske studije.

Foto: S.J.; Završio je Pravni fakultet sa prosečnom ocenom 9,76.

Pored toga, on radi u struci, u Kancelariji za mlade, kao savetnik.

“Što se tiče usluga koje Kancelarija pruža to je širok spektar budući da mi imamo mlade od 15 do 30 godina, tako je definisano zakonom o mladima, i to je zaista jedna heterogena grupa ljudi. Imate srednjoškolce, studente, mlade ljude koji su nezaposleni, mlade ljude koji imaju posao, mlade brakove, bračne parove, dosta tu različitih grupacija koje imaju, naravno, svoje potrebe i nije baš lako naći neki zajednički imenitelj za sve mlade, ali je upravo u tome lepota posla, da vi za svaku grupu mladih nađete ono što je najvažnije, da ih razumete, jer, čini mi se da ta razlika od 15 godina nigde nije izraženija, ni u jednom periodu života nego tada baš, u tom nekom prelaznom periodu od tog tinejdžerskog doba do nekog zrelog čoveka koji ima, recimo, 30 godina”, objašnjava nam on.

Pored posla, Stefan se uspešno bavi i sportom. On već dve godine Stefan igra golbal – fudbal za slepe.

“To je neki naš hobi, ali i potreba na neki način jer je to ono kada ne možete da igrate fudbal, ne možete da igrate košarku, a svi mi imamo potrebu da se bavimo nekim sportom. Mi igramo golbal. Imamo dosta drugara sa DIF-a koji nam pomažu i studenata, i to je neka dobra simbioza i ljudi koji uče o tome i koji će sutra biti profesori i nas koji ne vidimo. Imamo takmičenja, odlazimo na takmičenja”, objašnjava Stefan.

On kaže da je loptica teška 1.250 kg koja ispušta zvuk dok se kreće. Golbal je inače jedan specifičan sport za slepe i slabovide koji je nastao posle II svetskog rata, kada je dosta ljudi oslepelo i izgubilo vid u ratu.

Pročitajte i Paraolimpijac Nemanja Tadić: Uslovi za mlade sportiste u Nišu jako loši.

Rad medija SE serbianews podržava Švedska u okviru programa Beogradske otvorene škole „Mladi i mediji za demokratski razvoj“.

One thought on “Slepim osobama u Nišu svakodnevicu otežava manjak staza za slepe i zvučnih semafora”

Comments are closed.