Ove godine u školu polaze sva deca rođena od 1. marta 2017. godine do kraja februara 2018. godine. Psiholozi poručuju da polazak u prvi razred treba da bude vreme slavlja, i da je najvažnije proslaviti sa detetom i najbližima taj veliki dan, dok će sva ostala “potrebna znanja” doći već od 1. septembra.

Osnovna škola “Vožd Karađorđe” u Nišu i ove godine upisuje četiri odeljenja budućih prvaka. Trude se i da prate savremene trendove u nastavi, ali im je pre svega važno šta deca odavde nose kada školu napuste, kaže direktorka Milena Kostić.

“Najbitnije je da budu dobri ljudi, sve što nisu naučili u školi naučiće tokom života, naučiće oni što ih interesuje, mi ih ovde učimo da izađu odavde kao dobri ljudi.”

Školski psiholog Suzana Krstić kaže da je često polazak u prvi razred veći stres za roditelje nego za dete. Zato je važno razviti kod deteta uzbuđenje, pozitivnu atmosferu.

Razviti jednu atmosferu zajedništva, jednu atmosferu slavlja zbog polaska u prvi razred. Napraviti neku slavljeničku tortu, neki lep kolač koji svi u porodici vole i proslaviti taj polazak u školu. Kad se na taj način odnosimo prema polasku u školu, dete će sa radošću krenuti u tu novu avanturu kretanja u prvi razred.

Naglašava da decu ne treba spremati za testiranje i razvijati im nervozu. Pratiti interesovanja i potrebe deteta je od mnogo većeg značaja, nego učiti dete stvarima koje roditelji smatraju da su neophodne.

Ako nešto dete pita, bez obzira što mi kao roditelj smatramo da je suviše rano ili da ga čak može ometati jer će imati veliko predznanje pa mu neće biti zanimljivo pri polasku u školu, ipak treba ispoštovati interesovanja deteta, pokazati mu. Kada vas dete nešto pita, ono će tada najbolje zadržati i prihvatiti u svom sećanju ono što mu budemo preneli, nego kada mi smatramo da je to neophodno da ono sazna.

Krstić podseća da je važno, pogotovo u nižim razredima, kontrolisati dete i proveravati da li ispunjava obaveze.

Razgovarati sa decom, stvoriti im naviku da pričaju o onome što im se dešava u školi, to će se odraziti i kasnije na odnos sa roditeljima. Jeste da će kad pređu granicu puberteta to malo teže ići, ali ipak će se nešto iz ovog perioda zadržati, deca će i dalje nastaviti da se poveravaju roditeljima i da razgovaraju i o lepim ali i o nekim manje lepim stvarima, podseća psiholog.

Ističe da je važno pratiti i adaptaciju deteta na novu životnu ulogu.

Da mu pružimo svu potrebnu pomoć da se ne bi dogodilo da delom zbog obaveza ili prevelike brižnosti roditelja ne dođe do separacione anksioznosti, pa da se dete malo teže odvaja od roditelja, da ne dođe do bežanja u bolest da dete odjednom zaboli stomak ili glava i sl, da dete shvati da je to njegova obaveza i da se odgovorno odnosi prema tome, da mu ne opada pažnja na času.

Za kraj razgovora, podseća da će dete imati zdrav odnos prema obavezi ako roditelj oseća podršku, i ako nov period života doživi kao novu avanturu.

Pročitajte i Deca predškolskog uzrasta imaju “pravo” da preleže 8-12 virusnih prehlada u toku godine.