Aneseteziološkinja u Klinici za anesteziju i intezivnu tereapiju Kliničkog centra Niš Milena Stojanović u vreme kada je završila Medicinski fakultet nije ni razmišljala o zaposlenju jer je bila aktuelna zabrana zapošljavanja za lekare.

“Nisam ni razmišljala o zaposlenju, jer je veliki broj mojih starijih kolega bio bez posla, pa zašto bi mene neko zaposlio? Iz tog razloga iste godine sam upisala postdiplomske studije i postala stipendista Ministarstva. Na završnoj godini fakulteta na poziv prof. Radmila Jankovića učestvovala sam u organizaciji naučnog simpozijuma iz anestezije i intenzivne terapije. Tada sam se prvi put susrela sa anesteziolozima , kako našim tako i inostranim“, kazala je Milena za SE Serbia News.

Kako kaže, u vreme dok je “vladala zabrana zapošljavanja” većina njenih kolega kao ni ona “nisu smeli da maštaju o specijalizaciijama”.

“Medjutim, te 2014/2015. Ministarstvo je posle dužeg niza godina omogućilo volonterske specijalizacije  iz deficitarnih oblasti medicine. To je značilo da birate, ali i sami plaćate ono što želite da specijalizirate. Anestezija je već tada bila medju njima. I dalje je na listi… Nisam razmišljala ni o jednoj drugoj na ponudjenoj listi. Ali, bila sam jako razočarana što sam kao jedan od najboljih studenata svoje generacije morala da dodatno plaćam svoje usavršavanje i  što država nije imala mogućnosti da me zaposli. Ipak sam odlučila da  upišem anesteziju, ali i krenula da aktivno učim nemački jezik“, rekla je Milena.

Mladi lekari moraju da razviju empatiju prema pacijentima

Dodaje, da je tada već određeni broj njenih kolega otišao u neku od stranih zemalja, pre svega u Nemačku, a manji broj u Norvešku. Na zaposlenje je čekala sve do 2018. godine.

“Kada sam položila nemački jezik, zaista je bilo dvoumljenja oko odlaska u inostranstvo, čak sam boravila 10-ak dana kod drugarice u Nemačkoj, ali sam ipak odlučila da ostanem. Znam i zašto sam ostala. Nije mi prioritet bio novac niti visina plate u Nemačkoj, već da što bolje savladam veštine i znanje koje dobar anesteziolog mora posedovati. A za to sam imala prilike i u Srbiji. Imala sam mentora od koga mogu mnogo da naučim i odlučila sam da to bude baš on prof. dr Radmilo Janković“, kaže Milena.

Danas u UKC Niš ima dosta mladih lekara i svi su uglavnom upisali neku od specijalizacija.

“Mislim da ipak treba napraviti reorganizaciju u smislu broja onih koji upišu odredjenju specijalizaciju, jer opet dolazimo do toga da se veći broj odlučuje za neku čije bi znanje i veštine mogli da iskoriste i u privatnom sektoru, a opet se u nekim drugim oblastima pravi deficit. Pored toga, moram da napomenem da bi bilo važno, pa čak i imperativ, uvodjenje bilo kakve vrste evaluacije znanja mladih lekara pre upisa na odredjenu specijalizaciju“, ističe Milena.

Od nje danas uče mlađe kolege i ona smatra da je važno da se na nove generacije koje jesu potkovane teorijskim znanjem prenese i osećaj empatije za pacijente, manuelne veštine i kolegijalnost.

Danas u UKC Niš ima dosta mladih lekara i svi su uglavnom upisali neku od specijalizacija

“Ono što bih poručila mladim kolegama je da, ukoliko ozbiljno žele da se bave ovim poslom moraju imati empatiju prema pacijentima, ali i prema svom poslu. Anestezija zahteva dosta požrtvovanja i odricanja, puno neprospavanih sati, dežurstava, nevidjanja sa porodicom i puno učenja. Pandemija korona virusom nas je podsetila da smo svi samo ljudi, da je često borba sa bolešću dugotajna, mukotrpna i neizvesna, da mozete dati i 150 odsto sebe, a da ishod ipak bude onaj koji svi mi najmanje priželjkujemo. Ali, sa istim žarom i entuzijazmom, borimo se za svaki život. Nada ostaje da će sreća ipak biti na našoj i strani naših pacijenata“, zaključila je Milena.

Pročitajte i Nišlijka poreklom iz Palestine najmlađa doktorka u istoriji niškog Medicinskog fakulteta: “Za uspeh je bitno odabrati posao koji volimo”.

Rad medija SE serbianews podržava Švedska u okviru programa Beogradske otvorene škole „Mladi i mediji za demokratski razvoj“.