Da se pistaći mogu uspešno gajiti i u Srbiji potvrdio nam je Vitomir Igić iz mesta Matejevac kod Niša. On je pre 10 godina iz Grčke doneo stabla pistaća koja već čitavu deceniju rađaju plodove.

“Počeli su da rađaju, i do danas nisu prestali. Malo mi je žao što oni koji vole da eksperimentišu kao ja ne shvataju da kod nas komotno mogu da gaji ovo voće kao i sve ostalo. Bez ikakvih problema već 10 godina mi rađaju pistaći, beremo ih za naše potrebe, ne prodajemo. To su velika drveća, kao orah. Čak se bolje ponašaju nego neka naša voća poput kajsije”, rekao je ovaj Matejevčanin.

Vitomir pistaći
Pistaći se njaviše gaje na grčkom ostrvu Krit

Kako je dodao, stablo pistaća ne zahteva neke posebne uslove. Poznato je da se najviše gaje na grčkom ostrvu Krit, ali naše zime ne utiču na stablo kao ni na sam plod.

“Ja sam se prvih godina bojao, pa smo ih štitili od mraza, i to slamom. Međutim, posle smo prestali i nije bilo posledica. Drvo koje je tanje i od prsta preživi zimu. Uopšte mu ne smeta klima”, objašnjava Vitomir.

Iako nema ni formalno obrazovanje iz voćarstva jer je čitav radni proveo baveći se transportom, Vitomir ume, kako kaže, da posmatra biljku.

Vitomir pistaći
Vitomir je svoji radni vek proveo baveći se transportom

“Rođen sam u vinogradu i normalno je da osećam vinograde i voćnjake kao svoj dom. Sadnice ne prodajem na tržištu već ih uzgajam na četiri hektara svojih voćnjaka ili poklanjam prijateljima”, priča on. 

Kaže da, posle deset godina imaju prinos 15 kg čistog ploda, što je maksimalan rod u našim proizvodnim uslovima.

Pistaći su dvodome biljke, imaju samo jedan pol cvetova i zato je potrebno imati mušku i žensku biljku. Muške biljke oprašuju radijus od 30 metara, tako da najudaljenija ženska sadnica ne sme biti 15 metara udaljena od muške. Pistaći rastu u formi stabla i dostižu visinu od šest metara.

Vitomir pistaći
On uzgaja i kajsije, kruške i vinogradarske breskve

Pored pistaća Vitomit uzgaja i kajsije, kruške, a nekada je Matejevački kraj bio poznat po vinogradarskim breskvama.

“Obrađivalo se 2.400 hektara pod vinogradima a sada jedva 12 pa možete zamisliti koliko je tih stabala bilo. Te breskve su posebne jer su ukusnije od ‘običnih’, i što je još važnije nisu joj potrebne hemikalije jer je otporna na bolesti. Uglavnom, sve te stare sorte ne samo krušaka i breskvi, već i jabuka, kao što su “kožara“, “kolačara“ i “šumatovka“, su dragocene jer se ne prskaju i imaju pravi i već zaboravljeni ukus voća”, ističe Vitomir. 

Pročitajte i Bosonogi, voda, drvo i nebo na Kapetan Mišinom bregu.